Vladimir Balaić

„Kad ste vršili dužnosti na tim patrolnim brodovima na tim graničarima da li ste se sretali sa talijanskim brodovima sa drugim brodovima da li je bilo tih kontakata?“ „Bilo je kojekakvih. Prvo idemo ovi najblaži: naši koji hoće prebjeći u Italiju bez dokumenata bez ičega, drugo da pokušava šverc prebacivati preko, treće, upadanje ovih ratnih brodova i upadanje građanskih brodova, to je velika razlika između jednog i drugog, a toga je bilo dosta. Jedan slučaj, sa 137 i sa talijanskim razaračem. Između Rovinja i gore do ovaj Umaga je vanjsko otvoreno more tu sam ja obično vršio službu i u tršćanskom zaljevu. Jedan brod talijanski vidim uvek na prostoru baš koji je zatvoren za ribare. Pa pođem prema njemu pješke pravim se ja lud i idem dalje. Jednog jutra isplovim iz tršćanskog zaljeva i dobro udarim unutra na desetu petnaestu milju od obale kad ispred sebe u tom prostoru stao taj lijevo, a s druge strane vidim da je razarač. A taj razarač je bio i drugi i idući puta, a služi isključivo ovaj ribarski brod za provokacije. A sad, šta ćemo?Treba nekog Boga napraviti. Ići na njega i pobjeći će na otvoreno ili ovaj će..I ja kao mutav polako vozim i kad sam došao blizu, maksimalna brzina i između jednog i drugog. I sad kad je on to vidio da tu se nema, on se ovako približavao ovako, ja uvijek idem tako brzo i pristanem na njega i pet mornara, četiri mornara i jedan podoficir sa automatima na tu barkicu. Posadu naterali pod palubu, taj brod je umrtvljen.“

„Govorilo se pričalo se i utjecaj te sredine prema unutrašnjosti dolazio je. Pa i slučajni prolasci sa tim ljudima....“ „I vi ste 22. maja '43. pobjegli.“ „Da. Otišli smo jednom...bili smo tog dana u školi i odmah poslije nastave dolje, pravac Bilogora gdje smo naišli odmah na...ovaj kako se ta grupa zove...ljudi koji su organizovani bili u tom partizanskom ratu, koji su.....normalno pristupili jedni drugima, oni su nas kao takve prihvatili. I kad je 16. brigada spustila se iz ovog dijela zapadnog... i došli su na Bilogoru onda su nas uputili gdje da se...“ „Gdje da se prijavite?“ „Gdje da se prijavimo.“ „Jeste vi prošli kakvu obuku?Jeste li znali pucati?“ „Obuku? Kroz borbu.“ „Kroz borbu.“ „Prvo naoružanje bilo mi je puška, i šta mi je bilo, bio sam pomoćnik mitraljesca, nosio mu na ramenu one okvire.“ „Koliko ste kila imali?“ „Pa bio sam normalno razvijeno dijete.“ „Je to bilo teško nositi?“ „Nije to ni teško. U okvir..nije to neka posebna težina. Niti nakon pola godine dobih ja puškomitraljez umjesto tog okvira. Tako kad smo išli u...sa Bilogore u Zagorje na ovaj Lepoglavu pa onda iz Lepoglava ja sam bio puškomitraljezac.“