Milan Krbavac

"E kad je bilo oslobođenje, mama moja, kako su nam Amerikanci bacali čokolade, cigaret, svega, Camel, ma sve i svašta su bacali. Njemci su počeli bježati, prišli su Amerikanci sa tri mala cara armata i počeli su pucati po polju prema Njemcima, ma su bježali... Mi smo prvo pronašli napuštenu ssovsku kuhinju gdje se kuhao kupus, ma smo počistili kazane. Amerikanci su došli i više nam nisu dali jesti, jer su mnogi umrli od prenajedanja, nisu dugo jeli i želudac im je puknuo. Njemci su nas tri dana vodili ispred fronte. Kako su izgledali zadnji dani u logoru? – Isto su nas držali, ni bolje ni gore. Bio je jedan Talijan s nama koji je govorio coraggio ragazzi, dajte si kuraja dečki, čuje se kako topovi pucaju, bit ćemo oslobođeni. Znači bilo je i Taliajna? – Sve nacije osim Amerikanaca i Engleza, Poljaci, Rusi, Čehoslovaki, Talijani, Hrvati, Grci, Svi. Kakvi su bili odnosi među logorašima? – Sirota ja, sirot ti, jednako smo bili. Skupljali smo se s Rusima, predikali, s Čehoslovakima, njihov je jezik ko napo hrvatski. Samo su Ungari bili sebični sebični sebični. Ungar tudum tudum mađaro..."

“Čistoća prva, a velika velika strogost, gladi nije falilo. Jedan put dnevno dobivali smo pinku kruha koji smo djelili na osam, nekad deset ljudi. – Sve to za jesti cjeli dan? – Od 6 do 6 osam dana tjedno. – Da li ste imali prava na lječničku pomoć? – A imali su neki ali su drugo jutro bili trdi... Prije crknuti nego ići lječniku... Nije tamo bilo lječenja... A šta kad ništa ne znate... Tamo je bilo... Samo bi gledali kad smo pasivali po putu da bi uzeo malo zelene trave na proljeće da pojedeš. –Tko vas je čuvao? – A nas je čuvao Tot odred, obični vojnici a Ssovci su nas vodili sa psima vučjacima. –Da li su nekog maltretirali i tukli? – A tukli... Oni kad su počeli tući nisu finili dok ga nisu ubili, nema kod njih labavo. Dvojica su pobjegli kroz kanalizaciju, dva Poljaka, uspijeli su se probiti, odmah suu ih uhvatili SSovci sa psima, doveli su ih u logor, znate što je vrba? Stablo, staviloi su konop i objesili su ih, a mi smo morali hodati u krug dva puta, da će i nas tako ako pobjegnemo... Duše mi to je istina! ”