Žarko Puhovski

* 1946

  • "Taj odnos, dakle, shvaćanje prošlosti kao samoposluživanja, dakle, da uzimamo ono što nam se sviđa, što nam treba, a ovo drugo ostavljamo na primjer Srbima ili već komu treba, je nešto što je po mojem sudu, veliki problem u Hrvatskoj. Ta nesposobnost, da se izađe na kraj sa tako zvanim našim zločinima, je takav jedan problem."

  • "To je kao kad počinje rat, vi znate prvog mrtvog i drugog mrtvog, 155. mrtvog je već samo broj. Kad se toliko njih pogibalo onda tu i tamo bi rekla baka Sreli, rekla bi ona, "Mi imamo 14, vi imate 12, vi imate 16." Već se njih prevodilo u brojke, jer naprosto ne može, mi nemamo taj kapacitet da za petnaestero ljudi žalimo. To je sva sreća vjerojatno, ali naprosto tu finu skalu za onog broj 3 žalim malo više nego za broj 5, a za broj 7... To naprosto nitko nema i običnog bi se onog prvog zapamtilo ili nekog koji je bio najbliži u familiji i tako dalje. Ali... to je prešlo brod. I to je ono što se u velikom broju tih familija dogodilo. Kad je došla ta moja teta Tanja 1959., ona je samo pitala "Je li netko ima?", a baka je rekla "Nema." Drugo ime -, nema, treće ime...To je samo išlo štrihiramo, kako bi se to reklo. Nema, nema, nema. I to se kimalo glavom, jer se to očekivalo da ih nema naprosto jer su to naši i naše su, kao što je poznato, likvidirali."

  • "I recimo jedna od tih doista tragičnih priča o tomu kako u jednom trenutku su se oni našli... jer logor je bio u razne dijelove podijeljen. Bili su ovi Hrvati koji su uglavnom bili komunisti, sumnjivi komunisti i tako dalje, Srbi, Židovi i tako dalje, romski dio je bio odvojen. I u jednom trenutku se među njima, za potrebe diskusija, kako su imali zajedničku kuhinju pa se to ipak znalo… kad se ispostavilo da Srbi i Židovi dobivaju više hrane nego Hrvati. I onda je netko od njih rekao "Dobro, zaboga, sad imamo u našoj državi... opet Hrvati su najlošije prošli.“ Da bi nakon nekog vremena shvatili da oni koje ne vide preko žice su stalno drugi, to jest da su Hrvate držali u zatvoru i uglavnom ih nisu ubijali osim u posebnim prilikama dok su... nedisciplina ili kad bi došla neka informacija o tomu da je netko… da je nečija familija upletena u akcije protiv Ustaša i Nijemaca. Dok su na ovoj drugoj strani... se mijenjala populacija, kako bi se to demografski reklo, pa su ih onda očito malo bolje hranili da ih zadrže mirnima dok s njima ne obave ono što su s njima imali želju obaviti. I on je isto naravno shvatio nakon nekog vremena… bilo im je teško i neugodno. Ali to je takva jedna priča koja upućuje na tu, kako da kažem, dehumanizaciju, sustavnu dehumanizaciju koja se u logoru zbivala."

  • Full recordings
Full recordings are available only for logged users.

Prošlost nije samoposluživanje, ne možemo uzeti samo ono što nam se sviđa

Žarko Puhovski 2022
Žarko Puhovski 2022
photo: Dominik Janovský

Žarko Puhovski je politolog, filozof, politički analitičar i aktivist za ljudska prava. Rođen je 15. prosinca 1946. u Zagrebu. Do umirovljenja je bio nastavnik, asistent, a onda professor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za filozofiju. Predavao je filozofiju i politiku, politiku i etiku i druge praktičke filozofijske discipline. Predavao je i u inozemstvu, nekoliko godina vodio je postdiplomski studij Mirovnih studija u Austriji nekoliko godina. Uz boravke u inozemstvu, živio je u Zagrebu gdje i danas živi. Pored profesionalnih angažmana, imao je niz aktivističkih inicijativa. Bio je direktor Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava te je javni je zagovarač REKOM-a u Hrvatskoj. Njegov otac je iz obitelji poljskog porijekla, a njegova baka po majčinoj liniji je mađarska židovka. Majka i otac bili su ljevičarski nastrojeni. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, njegov otac i njegov stric bili su zatočenici u logoru Jasenovac, jer su kao ilegalci pomagali komunističko-partizasnskom pokretu. Obijica su kasnije pušteni iz logora. Tijekom Drugog svjetskog rata 14 člana obitelji Puhovski izgubilo je život. Nakon Drugog svjetskog rata, osobno se uključio u Hrvatsko proljeće, no nije podupirao dominantnu struju studenata koja je tražila reforme. Kasnije, nakon sloma pokreta, na montiranom procesu protiv reformistički orijentiranih studenata bio je svjedok optužbe. Krajem 1980.tih, bio je jedan od osnivača i članova Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu koje je imalo za cilj očuvati SFRJ od raspada unutarnjom reformom. Danas Žarko Puhovski nastupa kao politički analitičar i activist za ljudska prava.