The following text is not a historical study. It is a retelling of the witness’s life story based on the memories recorded in the interview. The story was processed by external collaborators of the Memory of Nations. In some cases, the short biography draws on documents made available by the Security Forces Archives, State District Archives, National Archives, or other institutions. These are used merely to complement the witness’s testimony. The referenced pages of such files are saved in the Documents section.

If you have objections or additions to the text, please contact the chief editor of the Memory of Nations. (michal.smid@ustrcr.cz)

Tomislav Ravnić (* 1929)

• rođen 1929., završio talijansku osnovnu školu

• obitelj povezana s partizanskim pokretom

• priključuje se partizanima 1944.

• sudjeluje u završnim operacijama jugoslavenske vojske za oslobađanje Istre

• njegova jedinica među prvima ulazi u grad Pulu

• odbija vojno školovanje u SSSR i napušta vojsku

• poslije rata završio ekonomski fakultet

Tomislav Ravnić odrastao je u seljačkoj obitelji u Ližnjanu. Majka mu je bila dobra kuharica i gazdarica, a otac je imao u svojem vlasništvu i jednu plivaricu pod imenom Martin. Završio je 5 razreda talijanske osnovne škole u Ližnjanu, a ostalo je nastavio u Puli. U kontakt s partizanskim pokretom došao je još kao dijete od 10 godina. Njegova obitelj podržavala je partizanski pokret i 1941. godine kada je Oskar Kovačić došao u Medulin, ugostili su njega i Fumicu Fedel, koja je bila voditeljica pokreta u Ližnjanu.

U Ližnjanu, na Marleri, Talijani su podigli kamp i održavali vojne vježbe. Tom prilikom Ravnić je zajedno sa svojim djedom Lorisom zapalio travu kako bi buknuo požar u šatoru, što im je i uspjelo. Talijani su ih uhvatili i batinali, a njegov tata ih je uspio osloboditi.

Talijanski garnizon u Ližnjanu bio je razoružan 1943. godine i tom prilikom je sa svojim prijateljima dio oružja prebacio u štalu svog oca.

Ravnić se partizanskim operativnim jedinicama pridružio u kasnijem razdoblju zbog lošeg zdravstvenog stanja. Perforaciju slijepog crijeva zadobio je 1944. godine i bio je smješten u bolnički bunker koji se nalazio u tvrđavi Svetog Mihovila. Nakon oporavka pridružio se partizanima. Pripadao je obalnom pomorskom sektoru. Bio je kurir u štabu prateće čete pomorske obalne komande sjevernog Jadrana. Završne operacije oslobođenja kretale su iz Zadra. Prvo je oslobođena obala prije otoka Paga, zatim otoci Pag, Rab i Krk. Prilikom oslobađanja otoka Krka doživio je veliki strah u Malinskoj gdje su naišli na nešto veći njemački otpor. Nakon oslobađanja Krka njegova je jedinica otišla u Kraljevicu, a Kvarnerski pomorski odred pomorske pješadije iz Krka je krenuo u oslobađanje Lošinja, nakon čega su krenuli prema Puli. Njegova četa je išla prema Rijeci i tako pomagali riječkoj fronti jer su se Nijemci prebacili u tvrđave. Jedna od težih bitaka bila je na Trsatu.  

Početkom svibnja, preciznije 01.05.1945. plovili su prema Plominu, a već sutradan su kamionom prebačeni pred Pulu, neposredno prije Loborike. Tomislav Ravnić svjedoči da je njegova jedinica prva ušla u Pulu iz smjera Valture kroz Šijanu, gdje je vidio samo dvije civilne osobe. Zadatak im je bio zauzeti zgradu mornarice, a dok su ulazili u grad nisu naišli na nikakav otpor. On smatra da su se Nijemci nekoliko sati prije njihovog dolaska povukli iz grada i utvrdili na Muzilu. U zgradi mornarice nije bilo nikoga kada su ušli, a stvari su ostavljene na brzinu. Ravnić smatra da su Nijemci dobili zapovjedi i brzo napustili zgradu nekoliko sati prije njihovog dolaska. Taj dan bio je rezerviran za pregovore s njemačkim komandantom. Pregovori su se odvijali na punktu na Busoleru. U 17. sati dva njemačka vojnika javila su partizanskim vojnicima da grad Pulu predaju partizanima, a da se oni povlače na Muzil. Imali su namjeru bježati brodovima, no evakuacijski brodovi nisu nikad došli. Bitka za Muzil započela je 03.05. i trajala do 08.05. kad su se Nijemci predali. Prema Ravniću oni se nisu predali prije kapitulacije Njemačke, bijele zastave su zavijorile ono jutro kada je došla vijest o njemačkoj kapitulaciji.

Tomislav Ravnić potvrđuje priču o Kumaru koji je par dana prije predaje Nijemaca obustavio opskrbu vode na Muzil tako što je zatvorio vodovodne ventile. Ravnić je nakon njihove predaje ušao u podzemne tunele Muzila i tamo našao veliku zalihu hrane. Zaliha im je mogla dostajati za nekoliko mjeseci borbe.

Nakon predaje uslijedilo je popisivanje vojske u komandi mornarice na Rivi. Popisivanje se odvijalo u dvije kolone. Navodno je još jedna kolona bila popisivana u kasarni u Šijani, Ravnić smatra da su se tamo popisivali časnici. Nakon popisivanja svi su bili upućeni na aerodrom. Neki od zatvorenika bili su osuđeni na prijekom sudu.

Po završetku rata Ravnić je otišao u kuću svojih roditelja kako bi im dao do znanja da je još živ jer dok je rat trajao nije bio u mogućnosti javiti im se. Nakon rata je nastavio svoje školovanje u Zagrebu u tehničkoj školi, kasnije se doškolovao za građevinara, a vanredno je završio i Ekonomski fakultet u Ljubljani.